- Objavljeno: 23.05.2018.
Okrugli stol „Mogućnosti i poteškoće međuresorne suradnje u zaštiti dobrobiti djece“
Dana 22. svibnja 2018. godine u Ministarstvu za demografiju, obitelj, mlade i socijalne politiku održan je Okrugli stol na temu „Mogućnosti i poteškoće međuresorne suradnje u zaštiti dobrobiti djece“.
Okrugli stol održan je kao dio programa Sustavna podrška obiteljima s djecom: Procjenjivanje i smanjivanje rizika za dobrobit djece programa podrške obiteljima Ministarstva za demografiju, obitelj i mlade i UNCEF-a za Hrvatsku „Za snažniju obitelj“.Na okruglom stolu sudjelovale su ministrica za demografiju, obitelj, mlade i socijalnu politiku Nada Murganić, državna tajnica Marija Pletikosa, pomoćnica ministrice dr.sc. Maja Vučinić-Knežević, pomoćnica ministra pravosuđa Vedrana Šimundža Nikolić, pravobraniteljica za djecu Helenca Pirnat Dragičević te Đurđica Ivković, zamjenica predstojnice Ureda UNICEF-a za Hrvatsku.
Stručni panel moderirale su prof. dr. sc. Marina Ajduković s Pravnog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu i načelnica Sektora za koordinaciju politika i unapređenje stručnog rada centara za socijalnu skrb pri Ministarstvu za demografiju, obitelj, mlade i socijalnu politiku, Tatjana Katkić Stanić, kao i brojni stručnjaci iz sustava zdravstva, obrazovanja, pravosuđa, socijalne skrbi i policije.
Ministrica za demografiju, obitelj, mlade i socijalnu politiku Nada Murganić istaknula je u svom obraćanju kako se u praksi svakodnevno javlja potreba za kvalitetnijom međuresornom suradnjom između sustava, suradnjom koja počiva na najvišim razinama profesionalne odgovornosti i povjerljivosti svih koji su uključeni u postupak, s krajnjim ciljem unaprjeđenja zaštite dobrobiti djece koja žive u riziku u svojoj obitelji.
„Kada se govori o zaštiti dobrobiti djeteta, centri za socijalnu skrb su ključne ustanove u sustavu socijalne skrbi koje imaju široki spektar djelovanja i uloga. Svatko je dužan obavijesti centar za socijalnu skrb o povredi djetetovih prava. Iako je propisana obveza svih sustava i institucija da surađuju u prikupljanju i razmjeni informacija u svrhu zaštite dobrobiti djece - ta suradnja ponekad izostaje“ istaknula je ministrica Murganić te naglasila kako vjeruje da će se ovim skupom stvoriti platforma za još bolju i kvalitetniju međusobnu suradnju na način da će se unaprijediti, ubrzati i definirati uloga svakog pojedinog sustava u razmjeni ključnih informacija upravo sa ciljem zaštite dobrobiti djeteta.
Pravobraniteljica za djecu Helenca Pirnat Dragičević pozdravila je prisutne stručnjake te istaknula važnost međusobne suradnje i povjerenja između stručnjaka unutar različitih sustava, kao i potrebu pravovremene razmjene informacija od značaja za dobrobit djeteta.
Zamjenica predstojnice Ureda UNICEF-a za Hrvatsku, Đurđica Ivković, pozvala je ključne resore da zajednički pristupe rješavanju problema.
„Ono zašto smo danas ovdje je da potaknemo zajedničko unaprjeđenje suradnje naša četiri ključna resora koja se bave djecom: resora socijale, zdravstva, obrazovanja i pravosuđa i da time unaprijedimo zaštitu i najbolji interes djeteta u Hrvatskoj“, objasnila je.
Sudionici su iskazali opće slaganje oko važnosti međuresorne suradnje u zaštiti dobrobiti djeteta te potrebe za njezinim poticanjem i u konačnici ostvarivanjem u svakodnevnom radu i tijekom okruglog stola su dali niz korisnih sugestija kako postići „novi pogled” na „staru temu” suradnje.
Kao dosadašnje poteškoće u djelotvornoj međuresornoj suradnji prepoznate su neusklađenost međunarodnih dokumenata i nacionalnih zakonskih rješenja, neprovođenje dosadašnjih protokola o suradnji, nepovjerenje među profesijama, nedostatak vremena za suradnju te posljedično izostanak koordinacije.
U procesu zaštite djece se istaknuo značaj brzog i nesmetanog protoka informacija koji bi omogućio adekvatno i pravovremeno reagiranje na ugroženu sigurnost i razvoj djeteta. Protok informacija između različitih resora trenutno je s jedne strane predviđen, a s druge strane ograničen brojnim konvencijama, zakonima i propisima koji nisu u potpunosti jednoznačni, već su podložni različitim interpretacijama.
Zaključeno je kako je potrebno osmisliti konkretne, nedvosmislene procedure i smjernice za postupanje stručnjaka u različitim sustavima od značaja za djecu, a koje će biti potpuno jasne i razumljive svim uključenim stranama – tko, što, kako, s kojim ciljem i pod kojim uvjetima – može i mora pružiti kao pravodobnu informaciju u slučaju zaštite dobrobiti djeteta. Za to su, uz bolje smjernice za djelovanja i konkretnu političku volju, potrebne i zajedničke kontinuirane edukacija stručnjaka različitih sustava na regionalnoj/lokalnoj razini koja će omogućiti njihovu bolju uvezanost i usklađenost djelovanja.