Veliki intervju ministrice Bedeković za Večernji list

Prepolovio se broj primatelja socijalne pomoći. Tko odbija posao ostaje bez naknade.

Ministrici Vesni Bedeković valjalo je brzo pohvatati konce u kompleksnom sustavu demografije, obitelji, mladih i socijalne politike i odrediti prioritete jer ima samo godinu dana mandata. Niz tragičnih događaja na Pagu, u Đakovu i na Kajzerici u prvi su plan gurnuli socijalnu skrb.

– Prvi je potez bio uvođenje fizičke i tehničke zaštite u centre, dakle pojačana ovlast zaštitarske službe, uvođenje prolaznih ili ručnih detektora. Intenzivno razmišljamo o sljedećem koraku, zaštiti stručnjaka na terenu, bilo pomoću dojavljivača, bipera ili aplikacije na mobilnom telefonu. U trenutku kad socijalni radnik osjeti moguću opasnost, javlja se u centralu i odmah povezuje s policijom, ali to su samo neke od mogućnosti, još ih domišljamo. Status službene osobe je dogovoren, samo se čeka donošenje zakona – kaže ministrica.

Ljudi trebaju biti sigurni, ali na neki je način i poražavajuće što moramo uvoditi fizičku zaštitu dok pomažemo ljudima. Što to govori o našem društvu?

Razina nasilja, vršnjačko nasilje, nasilje nad djecom, nad ženama... To je odraz stanja u društvu u kojem živimo. Socijalni rad visokorizična je profesija, socijalni radnici svaki se dan susreću s rizičnim situacijama, nedobrovoljnim korisnicima koje se treba motivirati da bi im se moglo pomoći. Ljudsko je ponašanje nepredvidljivo. Zgražanje je instinktivna reakcija, ali društvo treba odgovornost kao sustavni pristup, odgovornost svakog pojedinca u vlastitoj okolini i odgovornost cijelog društva kako bismo svi zajedno gradili kulturu nenasilja, da bismo Hrvatsku svi zajedno osnaživali kao zemlju nulte stope tolerancije na bilo koju vrstu nasilja. To je dugotrajan proces i zahtijeva promjenu razine svijesti, a počinje odgojem djece u vrtiću.

Novi Zakon o socijalnoj skrbi uskoro će u javnu raspravu, što donosi za obitelj i djecu?

Prije svega obiteljskim centrima želimo vratiti njihovu ulogu. Nakon što su počeli s radom i postali prepoznatljivi, 2013. su pripojeni centrima za socijalnu skrb i time se izgubila njihova prvotna svrha, a to je osnaživanje obitelji, i to u obliku psihosocijalne podrške, tretmanskog rada, preventive u smislu davanja dodatnih kompetencija za odgovorno roditeljstvo, snalaženje u kućanstvu, u obiteljskim odnosima, prevencije rizičnih ponašanja ne samo djece nego i roditelja. Izdvojit ćemo ih da bismo omogućili što više usluga u zajednici za djecu i za roditelje. U svakoj će županiji biti jedan obiteljski centar koji će imati mogućnost osnivanja područnih jedinica.

Uvodite novosti i u Centar za posebno skrbništvo?

Centar za posebno skrbništvo zastupa djecu i odrasle osobe u posebno propisanim slučajevima, zastupaju ih pravnici s pravosudnim ispitom i dodatnim kompetencijama za komunikaciju, posebno s djecom. Locirani su u četiri najveća grada i malo ih je s obzirom na broj predmeta koji raste, u 2017. godini bilo ih je 5635, a 2018. čak 7088. Zato smo predvidjeli zapošljavanje dodatnih stručnjaka koji imaju iskustva, znanje i kompetencije u komunikaciji. To bi bili socijalni radnici i psiholozi. Sve prisutniji su postupci koji zahtijevaju imenovanje posebnih skrbnika i moramo dići razinu kvalitetne zaštite prava samih korisnika da bi se spriječila njihova dodatna traumatizacija. Nema nijednog drugog prava koje može biti iznad prava djeteta.



Kako gledate na štrajk u obrazovnim ustanovama, u sustavu iz kojeg i sami dolazite?

Ako netko poznaje svu složenost rada prosvjetnih djelatnika, onda sam to ja, jer radila sam u sustavu po vertikali na svim razinama, od osnovne preko srednje škole do visokog obrazovanja. Doista cijenim svoju struku. Ono što je bilo moguće ponuditi učiteljima u okviru proračuna i vodeći računa o odgovornom vođenju javnih financija, ova je Vlada ponudila. Štrajk se već jako oduljio. Na prvom mjestu treba voditi računa o djeci, a onda i o roditeljima. Razumijem poziciju učitelja, ali Vlada mora voditi računa o svim sektorima na isti način. Svaka profesija ima svoju razinu složenosti i zato Vlada zagovara horizontalni pristup – uređivanje koeficijenata složenosti svih sektora.

Rebalans proračuna pokazao je dosta odstupanja od planiranoga. Iznos za obitelj i djecu smanjio se za 240 milijuna kuna, iznos za zajamčenu minimalnu naknadu za gotovo 53 milijuna...

Proračun ovog ministarstva za 2019. iznosio je 5,9 milijardi kuna, nakon rebalansa povećan je na 6,1 milijardu, znači, proračunska sredstva za naš resor su povećana. To je zbog kontinuiranog uvođenja nekih mjera kojima se želimo približiti onim zemljama koje imaju visoku razinu kvalitete života. Dinamika trošenja je na razini 83%, što je dobro. Dodatna sredstva također su izdvojena za isplatu dodatnog roditeljskog dopusta, 170 milijuna kuna, a i za pomoć i njegu te za osobne invalidnine. Možda se čini da je nešto smanjeno, ali nije – taj je novac tehnički preraspoređen. Nijedan dio sredstava za obitelj i djecu nije smanjen. Ono što je rebalansom znatnije smanjeno je zajamčena minimalna naknada – ZMN i to zato što je pao broj korisnika. U 2017. bilo je 85 tisuća korisnika ZMN-a i gotovo polovica odnosila se na radno sposobne korisnike. Trenutačno ih to pravo koristi 36 tisuća. To je indikator pozitivnih promjena jer je broj korisnika smanjen prije svega zato što je olakšan pristup tržištu rada.

Da, jer puno se ljudi iselilo iz Hrvatske...

To nije sasvim točno. Jedan dio jest zbog iseljenja, da, treba biti realan. Cilj je što više radno sposobnih korisnika ZMN-a usmjeriti na tržište rada. Još jedan indikator smanjenja broja korisnika postroženi su kriteriji za ostvarivanje prava na ZMN, jer treba jako dobro provjeriti tko ga treba dobiti. Recimo, neki gradovi, poput Bjelovara i Knina u suradnji s centrima za socijalnu skrb upućuju korisnike ZMN-a, koliko god je to moguće, na tržište rada i na javne radove. Ako odbiju, gube pravo ZMN-a. Mislim da je to dobar put jer, ako je čovjek radno sposoban i može mu se osigurati mjesto na tržištu rada, nije u redu da koristi ZMN i oduzima sredstva osobi kojoj je ta pomoć zaista potrebna, koja nije radno sposobna. Mislim da je to pravedno, humano i solidarno.

Od sljedeće godine bit će veći limit za roditeljske naknade?

Kad govorimo o drugih šest mjeseci roditeljskih naknada, to je jedna u nizu demografskih mjera usmjerenih na dobrobit djece i obitelji i poboljšanje njihova života te usklađivanje obiteljskog i profesionalnog života sa suvremenim potrebama. Tim se zakonskim izmjenama postiže dugoročno i održivo rješenje koje će potaknuti roditelje i omogućiti im korištenje roditeljske naknade u drugih šest mjeseci do navršene prve godine djetetova života. Svi znamo koliko je bitna ta prva godina života djeteta! Podsjetit ću da se u protekle tri godine ove Vlade povećao iznos roditeljske naknade, i to dva puta. Prvi put je s 2660 podignuta na 3991 kunu, to je 120 posto osnovice, i sada na 5654, što je 170 posto osnovice. To je povećanje od 1600 kuna, a od 2017. do danas povećanje od 3000 kuna.
Roditeljske naknade udvostručile su se u tri godine! To je u okolnostima koje imamo jako puno i prvi put u povijesti samostalne Hrvatske da je jedna Vlada dizala naknade dva puta i u tolikom iznosu. Jesam članica Vlade, ali hajdemo razmišljati kao majke, bake, sugrađani, obitelji koje dobivaju djecu. To je dokaz sustavnog pristupa pronatalitetnoj politici u smislu održivosti i dugoročnosti rješenja. Kad se usporedimo s europskim zemljama, mnoge bogatije zemlje od Hrvatske nemaju godinu dana plaćen rodiljski dopust.

Najavljivalo se potpuno delimitiranje roditeljske naknade.

U trenutku kad to bude moguće, ići ćemo korak dalje. Mi smo s ovih 5654 kune dosegli iznos koji pokriva plaće 60% hrvatskih građana. Doista želimo da Hrvatska postane poželjno mjesto za život, prije svega za svoje građane, a onda i za građane drugih zemalja koje će Hrvatsku prepoznati kao poželjno mjesto za život.

No dječji doplatak već 17 godina iznosi 200-300 kuna, a ni lanjsko podizanje cenzusa kojim se planiralo proširiti broj korisnika nije polučilo očekivane rezultate.

Da, i tu treba biti realan. U 2018. je povećan cenzus po članu kućanstva za 665 kuna i to prvi put nakon 11 godina. Predviđalo se da će prosječno povećanje broja djece koja ostvaruju pravo na doplatak biti nekih 40 tisuća djece. Međutim, projekcije te mjere rađene su na bazi 2016. godine. U međuvremenu, plaće su porasle, omogućene su neke porezne olakšice, znači, povećala su se sva primanja, naravno da je to utjecalo na manji broj onih koji su ostvarili to pravo. Upravo zato idemo u izmjene i dopune doplatka za djecu, rade se izračuni i vjerujem da ćemo u sljedećem razdoblju povećati broj korisnika.



Na koliko će se povisiti cenzus?

Još ga brusimo. Htjela bih biti jako sigurna u ono što ćemo napraviti, prije nego što kažem. Vjerujem da smo na tragu jednom dobrom i održivom rješenju.

Pogotovo u izbornoj godini.

Bila izborna godina ili ne, u fokusu nam moraju biti djeca, obitelj i pronatalitetna politika. U ovo vrijeme mnogi proglašavaju svaku mjeru predizbornim trikom. A opet podsjećam, sustavan rad na pronatalitetnoj politici nizom mjera, od kojih su neke uvedene prije, neke sada, neke u predizborno vrijeme, ali bitan je sustavan pristup. Ova Vlada dokazala ga je i neke će mjere jednostavno doći na red nagodinu.

Razmišlja li se o univerzalnom dječjem doplatku?

Ideja u smislu prava na doplatak svima je zanimljiva i treba je analizirati. Pitanje je samo kada će biti provediva, uzimajući u obzir financije i održivost proračuna.

Hoće li i demografska strategija doći na red sljedeće godine? Stvarno se dugo radi.

Da, to je vrlo važan dokument. Ali prije svega bih jasno razdvojila demografske mjere i demografsku strategiju. Velik broj demografskih mjera već se provodi ove tri godine u različitim ministarstvima. Pozitivni učinci tih mjera počinju se pokazivati, ali pravi efekti bit će vidljivi u razdoblju koje dolazi. Navest ću neke mjere koje se već provode. Imamo dva golema projekta usmjerena na uspostavu ravnoteže između obiteljskog i poslovnog života. Jedan je usmjeren na gradnju, dogradnju i rekonstrukciju dječjih vrtića, drugi na poboljšanje kvalitete programa i produljenje boravka u vrtićima. U 500 vrtića diljem Hrvatske dosad je putem fondova EU uloženo 1,167 milijardi kuna. Imali smo 1514 objekata u 2016., sada ih imamo 1868. Cilj je postići što veći obuhvat djece u vrtićima. U 96 vrtića osiguran je produženi boravak i dodatni programi, čime je obuhvaćeno dodatnih 6387 djece i na projektu zaposleno 830 ljudi. Prvi je put ove godine zabilježeno da su prosječne starosne mirovine žena više od mirovina muškaraca zbog dodatnog staža od šest mjeseci majci za svako dijete, znači mirovina je majkama uvećana dva posto po djetetu. Tu je i subvencioniranje kredita kojim je omogućeno da se stambeno zbrine 5300 mladih obitelji, plus ako se obitelj poveća u prvih pet godina otplate, dodatno se subvencionira po dvije godine za svako dijete. Tu je i 10.000 kn potpore za svako novorođenče! Poslodavcima je omogućeno neoporezivo plaćanje vrtića za djecu zaposlenika. A da ne govorimo o poreznim mjerama. U raspravi su upravo i porezne olakšice za mlade od 25 do 30 godina. Neki će reći da je to premalo, neki će reći – to nije ništa, a ja ću reći: to je prvi put! Je li čaša dopola puna ili dopola prazna? A Strategija je u završnoj fazi izrade i obuhvatit će mjere koje provodimo već tri godine i sve buduće mjere, za razdoblje od 2020. do 2030. godine. Snažno gospodarstvo najbolja je demografska mjera, a pitanje demografije nije samo pitanje ovog resora, nego svih.

No mi imamo glavni grad s mjerom koja je suprotna nastojanjima s nacionalne razine pa tako Zagreb razvija program roditelja odgojitelja zbog kojeg roditelji daju otkaz i 5000 djece ispisano je iz vrtića.

To je pitanje koje zaslužuje pozornost i detaljnu raspravu. S gledišta svoje struke reći ću da je jako bitno rano uključivanje u sustav ranog i predškolskog odgoja i obrazovanja, zbog socijalizacije, stjecanja vještina i kompetencija. Ovo pitanje možemo promatrati i iz perspektive majki koje mogu uzeti taj dopust kad su s djetetom, no kad ono navrši dob od 15 godina, što je s pravom majke na uključenje u tržište rada?

Što je s Obiteljskim zakonom? Bunkerirali ste ga i o njemu se više ne govori.

Nismo, trenutačno se fokusiram na druge dokumente, no to ne znači da ne pratim dinamiku i rad radne skupine koja radi na Obiteljskom zakonu.

Ali radna skupina završila je posao, zapelo je na usklađivanju s koalicijskom partnerima?

Ima tu još posla. Napravit će se još jednom temeljita analiza, kanim potaknuti ponovno šire konzultacije sa svim akterima. Neću obnavljati radnu skupinu.

Koji prijepor vi vidite u važećem Obiteljskom zakonu?

Ja ne vidim neke velike prijepore. Treba ga samo još jednom proanalizirati, nakon čega će biti moguće odrediti kada, kako i u kojem obliku će biti pušten u proceduru.

Znači, ne trebamo očekivati neke znatne promjene?

Na to pitanje u ovom trenutku nitko ne može odgovoriti jer se na tome još radi.



Je li, po vama, pitanje razvoda sada dobro riješeno?

Uvijek postoji prostor za poboljšanje, pogotovo kad su u pitanju prava djece, ali ostavimo da još jednom analiziramo i obavimo konzultacije sa strukom.

A postoji li intencija smanjivanja prava izvanbračnim zajednicama?

U kojem smislu?

Jedan je prijedlog išao u smjeru da mogu posvajati djecu samo iznimno.

Ponovit ću, to su vrlo osjetljive stvari i tu struka treba imati ključnu riječ. Uvažit ću mišljenje struke, ali donošenje svakog zakona na kraju je ipak politička odluka.

Iduće godine?

Vidjet ćemo kojom ćemo dinamikom ići.

Rekli ste da vam je udomiteljstvo jedan od prioriteta, no tu se stvari slabo pomiču.

Novi zakon o udomiteljstvu od siječnja je donio niz novosti, uveo je standardno i specijalizirano udomiteljstvo, uz tradicionalno i srodničko, pa je omogućeno profesionalno obavljanje udomiteljstva. Trebalo je donijeti niz pravilnika pa su osnovana povjerenstva za izbor udomitelja, a ona su počela s radom u kolovozu. Na Nacionalnom danu udomitelja u Đurđevcu 1. rujna tražila sam podatke o broju dovršenih postupaka, tada ih je bilo 31. S današnjim danom brojka je porasla na 101 udomljavanje. To je manje od planiranog, ali kreće se. Sredstva koja nismo utrošili ove godine utrošit ćemo iduće.

Kada će zaživjeti dječja kartica i što će donijeti?

Dječja kartica novi je projekt Ministarstva kojim se djeci subvencionira korištenje javnih, kulturnih i drugih usluga. Obitelji s djecom i osobito s većim brojem djece moći će s tom karticom koristiti razne bonuse i popuste na niz usluga. U prvoj fazi implementacije koja se predviđa u travnju/svibnju 2020. predviđeni su popusti za korištenje javnih usluga poput nacionalnih parkova, željezničkog prijevoza, kazališta, muzeja. Paralelno će se raditi na uključivanju što većeg broja privatnih partnera koji prepoznaju svoj poslovni interes u stvaranju svojevrsnog loyality programa za obitelji s djecom. Perspektiva širenja mreže potencijalnih pružatelja ove usluge doista je snažna, a krajnji cilj je promicanje društveno odgovornog poslovanja prema obiteljima s djecom.

autor: Romana Kovačević Barišić, foto: Boris Scitar, Večernji list, Pixsell
izvor: www.vecernji.hr
 

Pisane vijesti